Tornjak je dio skupine pasa koje poznajemo pod nazivom pastirski psi čuvari stada. Tu skupinu pasa obilježavaju neke zajedničke karakteristike pa opet svaka pasmina specifična je na svoj način. Možda da bi se razumjelo tornjaka treba krenuti od njegove namjene, uvjeta i načina života koji su pomogli da postane ovo što je danas.

Tornjakovo mjesto je stoljećima bilo uz stado (najčešće ovaca), druge pse iz čopora i pastire. Ljeti je pratio stado na ljetnu ispašu, najšešće udaljenu od naselja. Zimi se stado spuštalo bliže naseljima, torovima, a naravno i tornjak s njima. Tornjakova zadaća bila je čuvanje stada na način da je patrolirao, označavao i kontrolirao područje na kojem se nalazilo stado, da je reagirao na potencijalnu opasnost upozorenjem, a po potrebi i ulazio u sukob s uljezom. Prehrana tornjaka uz stado bila je štura, prirodna i sastavljena od onoga sto je dostupno. Mliječne prerađevine bile važan su izvor bjelančevina u takvim uvjetima. Većinom, tornjak se prehranjivao i glodavcima i manjim životinjama koje je uspio uloviti. Vjerujem da se u vrijeme spremanja zimnice i tornjaka malo bolje počastilo.

Tornjak je pas koji čuva stado od grabežljivaca. Zbog toga je opremljen dobrim sluhom, vidom i njuhom. Snažan je, okretan i brz kad je potrebno. Osjetljivi djelovi tijela su pojačano osigurani s više deblje kože i jačom dlakom. Dobro uočava i najmanju promjenu u okolišu i u trenu prekida igru, odmor ili hranjenje da bi provjerio što se događa i reagirao ako smatra da je potrebno. Na svom teritoriju tornjak je lajavac, pogotovo noću kada mu je svaka promjena u okolini sumnjiva. Na objekte, osobe ili životinje koje smatra uljezom tornjak se postavlja neprijateljski s određenom dozom oštrine koja može varirati od psa do psa, a ovisi i o situaciji.

Tornjak je pas koji živi vani, u prirodi pa mora moći podnijeti različite vremenske uvjete. Iz tog razloga tornjak je svojim krznom i građom opremljen za suočavanje s prirodom u njenim najrazličitijim oblicima. Duga pokrovna dlaka otvorena je te se nevjerojatno brzo čisti i izbacuje iz sebe strana tijela. Mjesto na kojem je do pred trenutak ležao blatni tornjak prepuno je sasušenog «blata» koje je ispalo iz gustog krzna, dok je pas koji je odšetao čist kao da smo ga upravo očistili. Gusta poddlaka čuva temperaturu tijela, štiti od vjetra, a ostaje gotovo suha kad pas izađe iz vode.

Tornjak je pas koji se puno kreće, sa stadom je na ispaši svaki dan. Ispaša često pokriva veće područje, no stado se kreće sporo. Tornjaci u to vrijeme obilaze teritorij, označuju ga zapišavanjem i drugim oblicima označavanja, odmaraju ili štogod drugo, no cijelo vrijeme osjetila su im naoštrena na svaku promjenu, šum ili miris iz okoline.

Tornjak je pas koji živi u čoporu. Čopor dobro funkcionira ako svi psi poznaju pravila, ako su pravila jasna i jednoznačna. Tornjaci vole pravila ako su im ona prezentirana na pravilan način. U svim ostalim slučajevima svako će «pravilo» probati izokrenuti u svoju korist i napraviti ga fleksibilnijim nego je bilo zamišljeno.

Dakle, neovisno o tome jesu li pravila postavljena unutar čopora pasa ili ih je postavio čovjek važno je da su jasna, dobro prezentirana i da se svako kršenje pravila na jednak način penalizira.

Tornjak je pas koji živi uz ljude. Poznatim osobama je iznimno naklon, voli maženje, igru, voli blizinu ljudi.

Sve prethodno navedeno možemo uočiti i kod tornjaka u urbanim ili poluurbanim srednama. Oni zapravo na neki način prenesu svoja ponašanja, instinkte i nagone na urbanu sredinu, minimalno ih modificiraju obzirom na drugačije uvjete i nove objekte na koje nailaze.

Umjesto odlaska na pašu sa stadom zahtijevaju svakodnevne šetnje u kojima će to više uživati što se obilazi što veći teren. Impresionira me snalažljivost koju pokazuju u pronalasku vode i različitih oblika poslastica u prirodi ili gradu, orijentacija u prostoru i sjaj u očima kada se nekamo ide. Tornjak i njegovo jedinstvo s prirodom zbilja oduzimaju dah.

U šetnjama se moji tornjaci ponašaju kao da sam ja njihovo stado, drže me na oku, no nisu nužno uz mene. Ponekad pomislim da me puštaju da pasem na miru. Iako dobro znaju i vrlo brzo nauče osnovne naredbe, rijetko bi tko sastrane to rekao jer najčešće svako prekidanje u njihovom patroliranju terenom smatraju nepotrebnim maltretiranjem od strane vlasnika. Zbilja, ponekad se njihova logika čini bolja od moje (no to nitko ne pita), jer kad me pogledaju upitnim pogledom 10ak metara ispred mene i ne mrdaju iako sam ih pozvala da dođu, ne mogu ne pomisliti da u tom momentu priča u njihovoj glavi ide otprilike ovako: «Zašto da ja sad dolazim tebi natrag kad ionako idemo u smjeru u kojem sam ja krenula? Šta nije bolje da ja tebe ovdje malo sačekam, a ti dođi do mene?» Ukratko rečeno, potrebno je jako puno živaca, neprekidnog odgajanja i preodgajanja samih sebe da bi mogli odgojiti i kontrolirati tornjake kako treba, a i tada će ponekad djelovati kao da psa nikada ništa nismo naučili. Jer nagoni i instinkti vrlo često isključe u ključnom momentu sve što je pas pola minute ranije jako dobro znao.

Ako priču prebacimo na njihovu ljubav prema vodi, blatu i ostalim oblicima zabave u prirodi možete biti sigurni da tornjak neće ništa od toga zaobići ako mu se pruži ta mogućnost. Odlični su plivači ako ih se pravovremeno upozna s tom vrstom aktivnosti. Ako pak to propustite,ipak možete biti sigurni da tornjak neće vodu zaobilaziti makar da se u njoj osvježi u svakoj mogućoj prilici. Moje kuje redovito se okupaju u pojilu za krave koje se nalazi na našoj redovitoj šetnici jer piti vodu bez da su sve četiri noge i trbuh umočeni jednostavno nije zabavno.

Što se tiče "poljoprivrednih" radova, tornjak se u tome odlično snalazi na žalost svojih vlasnika. Svako dvorište mora imati barem jednu rupu u zemlji u koju stane barem jedan tornjak u punoj veličini. Ne brinite ne morate je vi iskopati, dapače, tornjaku je poseban gušt to činiti sam. Kao što se ne morate brinuti ni za obrezivanje grmova i živice, jer tornjak i u tome uživa. Ponekad se previše zanese, no «tko radi taj i griješi» kažu ljudi. A tornjak jako voli raditi kad su "poljoprivredni" radovi u pitanju.

Tornjak će se uspješno naviknuti na život u stanu iako je preporuka da mu se ipak osigura život u kući s okućnicom u kojoj će moći boraviti . U stanu će biti većinom miran i prespavati veći dio dana. Tek kad dohvatite povodnik shvatit ćete o čemu je cijeli dan sanjario. O šetnji! Tornjaku koji živi u stanu, u gradu potrebno je nedostatak okućnice nadoknaditi češćim duljim šetnjama.

Tornjak koji ima okućnicu radije će boraviti vani nego u kući, no ponekad kuća će mu biti draga «jazbina». Naravno sve ovisi o tome kakva se pravila postave za život s tornjakom.

Obzirom na spominjanje okućnice, mislim da je potrebno napomenuti da tornjak «čuva» sve što vidi. Također, vrlo je važno istaknuti jednu tornjakovu karakteristiku koju se može staviti pod naziv «stručnjak za prepreke». Iako sam čitala o tome jednostavno nisam mogla znati koliko je to zapravo istina dok moje kuje nisu malo poodrasle. Od tornjaka uistinu mozete očekivati da će prokopati ispod, preskočiti iznad, popeti se po ili provući se kroz neku ogradu, naravno sve to pod uvjetom da nije pronašao način da jednostavno otvori vrata. Vrlo često se čuje za nekog odlutalog ili izgubljenog tornjaka. Uzroke tome možemo tražiti u svačemu pomalo: od kuja u tjeranju, preko nedovoljno šetnji koje vlasnik pruža psu, do obilaska teritorija ili neke druge specifične situacije u kojoj se pas našao. Tako sam u svega par godina čula priče o tornjakuši koja je bila na parenju i odlutala, te se za par mjeseci vratila - ne vlasniku, nego na mjesto gdje je oštenjena. Ili o tornjaku koji je nakon selidbe u drugi kvart svaki dan svraćao u stari kvart da obiđe «svoj» teritorij i mnoge druge priče na istu temu.

A osvjedočila sam se i na mojim kujama koliko je visoka i čvrsta ograda važna jer u 95% slučajeva tornjak neće imati potrebe izaći niti preskočiti ogradu, no onih 5% su uvijek u nekoj «kritičnoj situaciji». Prvi put kad je moja kuja preskočila ogradu bilo je to zbog našeg mačka koji se s druge strane ograde potukao s drugim mačkom. Ona je osjetila da ga treba braniti. Jednom kad je izašla tim putem i na taj način izlazila je i bez posebnog razloga sve dok ogradu nismo podigli i učvrstili.

U vrijeme linjanja, koje je zbog obilne poddlake usitinu obilno, potrebno je češće četkati tornjaka. Možda djeluje kao neugodna obveza, no meni je to jedna od omiljenih obveza kad su tornjaci u pitanju jer produkt se uvijek vidi, a sama radnja četkanja opušta.

Lanac i drugi oblici vezivanja za tornjaka su zatvor. Ako ikada pomislite da bi nekog tornjaka zbog bilo kojeg razloga bilo potrebno svezati i zatvoriti unutar ograde dvorišta probajte zamisliti tog psa u savršenom skladu s prirodom - u slobodi. Doista, moj dojam je da što više slobode tornjak ima to je više tornjak u svojoj biti. Ako nabavljate tornjaka s idejom da život provede na lancu, odustanite. Jer u takvim uvjetima nećete imati tornjaka - nego oronulu sliku nečega što izgleda kao tornjak.

Tornjake je važno družiti s drugim psima od šteneće dobi kada lakše prihvaćaju nove pse u društvu. Moje iskustvo je da sa psima s kojima se redovito druže u štenećoj dobi i kroz odrastanje tornjaci razvijaju poseban odnos. Kad sazriju nisu toliko zainteresirani za druge pse i treba im nešto dulje da ih prihvate na jednak način kao što su prihvaćali pse u mladosti. Tornjaci su veliki psi skloni dominaciji pa su sukobi s drugim psima ponekad neizbježni. Istovremeno tornjaci mogu biti divni prijatelji mnogim drugim psima različitih pasmina i čuvati svoj čopor prijatelja kao što bi čuvali svoje stado.

Nabrojala sam mnoge stvari u ovom kratkom pregledu. Vjerojatno sam mnoge stvari i zaboravila napisati. Vjerojatno ne zvuči sve idealno i djeluje kao da jako puno stvari može krenuti u krivom smjeru. Istina, no sve što netko može nazvati manom kod tornjaka za mene je njihova vrlina, njihova bit. Ponekad život s njima djeluje kao kompjuterska igrica u kojoj svladaš jedan nivo uspješno i shvatiš da nakon njega slijedi novi, kompliciraniji. Tornjaci su još uvijek ono za što ih je evolucija stvorila, još uvijek njima vladaju isti nagoni i instinkti. Tornjaci su moja dokumentarna emisija o životinjama koju imam svaki dan uživo. Uživam u pokušajima da svijet doživim kroz njihove oči. Tornjaci postavljaju izazove, život s njima je nadmudrivanje, no upravo je to jedan od razloga zašto su trenuci provedeni s njima toliko zabavni i pružaju toliko užitka. I te oči koje proučavaju mene kao što ja pročavam njih, te oči koje uče o meni kao i ja o njima. To je ono što me zauvijek vezalo uz tornjake. Malo sam pisala o njihovoj ljubavi prema vlasniku, njihovoj inteligenciji i načinu na koji komuniciraju s čovjekom. Malo sam pisala o njihovoj ljubavi prema djeci, manjim životinjicama i ostalim s čim tornjak ima prilike živjeti. Mogla sam pisati o njihovoj potrebi za bliskosti s čovjekom, razigranosti i na neki način sindromu "Petra Pana" obzirom da u nekim stvarima zauvijek zadržavaju šteneći izraz lica, nevinost i veselje. Mogla sam pisati o svemu tome - no nisam - jer to je ono (i mnogo više od toga) što ćete svakako dobiti u paketu s neodoljivim štenetom koje ste doveli doma u kojeg će se vrlo brzo zaljubiti cijela Vaša obitelj i pola susjedstva. A onaj tko se jednom zaljubio u tornjaka teško da će ikada moći zamisliti život bez njih.